ŽIvot s dijabetesom ... u Makedoniji

Ikad se pitate kako je to kao živjeti s tom okrutnom bolesti u dalekom dostiže svijet? Tako i mi! Zato smo stvorili našu Globalnu šećernu bolest - svojevrsni "virtualni obilazak svijeta" putem izjave ljudi s škodljivim dijabetesom diljem svijeta.

Danas vam dajemo priču iz (bivšeg jugoslavenske) Makedonije ili na njihovom jeziku: Ð ÐμпуР± Ð "икР° МР° кÐμÐ'ониÑÐ °.

Gdje je to pakao? Na središnjem Balkanskom poluotoku u jugoistočnoj Europi, sa Srbijom na sjeveru i prema jugu na Grčkoj (to je naravno novo!). Gostujući gost Renata Jakimovik

Pozdrav svima, Moje ime Renata, imam 20 godina i živim u Skoplju, glavnom gradu Makedonije, maloj zemlji jugoistočne Europe puna divne tradicije i čudesnih mjesta koje možete posjetiti.

Na 27

th

od kolovoza 2003, kada sam imao ^{9 godina, s dijagnozom dijabetesa, sve je počelo prije nekoliko tjedana. vode, puno mokrenja, glavobolje i g i tanje, iako sam već bio tanko dijete. Isprva je moja majka mislila da sam pila toliko vode i tako često urinirala jer je bilo ljeto. Ali kad su me odveli u bolnicu, dijagnoza je bila drugačija - dijabetes tipa 1.}

Ali stvari su bile malo teže u školi. Učitelj i djeca znali su o mojem dijabetesu, a nedugo nakon toga došlo je do zadirkivanja i uvredljivih komentara mojih kolege. U početku je bilo teško, ali majka mi je uvijek rekla da ne bih trebala dati takve komentare. Počela sam pohađati nastavu narodnih plesova, učiti o tradicionalnim makedonskim plesovima i pjesmama, a nakon godinu dana roditelji su me pustili na turu u Turskoj sa svojom sestrom, koja je trajala deset dana. Moji su se roditelji vjerovali da sam sebi mogao brinuti o svom dijabetesu, a svi koji su bili s nama na organizatorima su znali za moj dijabetes i bili su od velike podrške za mene.Kako su prolazile godine, počela sam sve više i više shvatiti da sam živjela u okrutnom svijetu gdje su djeca s dijabetesom bila uvrijeđena od drugih, pa su se morali skrivati ​​i bojali su se govoriti o tome. Naše društvo je trebalo bolje obrazovanje o dijabetesu i još uvijek jest!

U 2009. godini imala sam čast upoznati dr. Gorana Petrovskog, mom trenutnog endokrinologa koji mi je puno pomogao. Zajedno s njim otišao sam u prvi kamp za djecu s dijabetesom u Ohridu, gdje sam upoznao 20 drugih djece iz različitih zemalja. Motivacija za stvaranje organizacije za osobe s dijabetesom proizlazi iz naše razmjene iskustava i obrazovanja koje smo primili. Organizacija je bila namijenjena svim ljudima s dijabetesom, posebno za mlade ljude, od 15 do 30 godina, jer je to bila grupa koja nikada nije postojala.

U jednom od kampova u 2011. godini naš gost je bio osnivač Philipa Southerlanda tipa 1, koji nam je ispričao svoju priču i rekao nam kako je pratio njegov dijabetes. Ohrabrio nas je i dao još jedan razlog za brigu o našem dijabetesu. Također sam upoznala (Philova sadašnja supruga) Biljana Southerland, koja je bila savjetnica Liječnika u Kabinetu ministra zdravstva i Stvoritelja i voditelja Nacionalnog programa za dijabetes. Uključila je u program mogućnost da isprobavamo različite inzulinske terapije, da dobijemo 125 test traka mjesečno, a prije svega da bismo mogli dobiti inzulinsku pumpu. U našoj zemlji, većina tipa 1 koristi CGM, ali imamo i mnogo mladih ljudi s dijabetesom tipa 1 koji nose inzulinske pumpe.

Imamo mješavinu javnih i privatnih zdravstvenih osiguravatelja u našoj zemlji, a došlo je do nedavne zdravstvene reforme u kojoj su privatizirane organizacije javne zdravstvene zaštite (PHC). Od tada, još uvijek imamo dobre prednosti za njegu i potrošnju dijabetesa: Ministarstvo zdravstva i dalje podržava ovaj program i nastoji omogućiti da imamo sve potrebne alate za regulaciju našeg dijabetesa. Za nas je lako doći do naših potrepština i osjećam da imamo dobru, lako dostupnu skrb u Makedoniji, kojom upravlja Nacionalov program za dijabetes.

Dana 31. listopada 2012., nakon svih priprema, prikupila iskustva i istraživanja, skupina stručnjaka i zagovornika konačno je utemeljila organizaciju za osobe s dijabetesom koje smo nazvali "Alegria". Naši ciljevi su bolji odgoj i obrazovanje ne samo za osobe s dijabetesom već i za cijelo makedonsko društvo. Želimo podići svijest o potrebi tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane, podijeliti svoja iskustva o tome kako živimo s dijabetesom u Makedoniji, kako se mladi ljudi svakodnevno brinu za svoj dijabetes i koje su posljedice ako se ne uspije dobro. No, naš prvenstveni cilj je pokazati svima da osobe s dijabetesom nisu uopće različite od onih koji ga nemaju i da dijabetes ne sprečava nas da ispunjavamo naše snove!

Počeli smo ispuniti te ciljeve obilježavajući Svjetski dan šećerne bolesti, koji se natječu u Skopskom maratonu, sudjeluje u različitim kampovima i ostvaruje veliku kampanju za podizanje svijesti o dijabetesu.

Danas sam student prava i predsjednik "Alegrije". Imam pumpu za inzulin gotovo pet godina, a jednom mjesečno vidim svog endokrinologa, koji je i moj dijabetes - i ponekad ga češće čekam u mjesecu kada je to potrebno. Mislim da ja mogu reći za sebe da sam djevojka koja je dokaz da, ako želite, dijabetes može biti upravljan i ne predstavlja prepreku za ispunjenje vaših snova.

Želim ohrabriti mlade ljude koji imaju dijabetes da se ne prepuštaju preprekama na putu. Budite pozitivni, kreativni i entuzijastični. Okružite se s pozitivnim ljudima, budite uporni i sanjali velike. I ne gubite nadu, jer nikad ne znate što će donijeti sljedeći dan.

Hvala Renata, jer nam je pokazao kakav je mali svijet kad je u pitanju Big D.

Odricanje od odgovornosti

: Sadržaj koji je stvorio tim za šećernu bolest. Za više detalja kliknite ovdje.

Odricanje od odgovornosti

Ovaj je sadržaj stvoren za blog Diabetes Mine, blog zdravlja potrošača usredotočen na zajednicu dijabetesa. Sadržaj nije medicinski pregledan i ne pridržava se uredničkih smjernica Healthline. Za više informacija o partnerstvu zdravlja s Diabetes Mine, kliknite ovdje.